RANKO MARINKOVIĆ:
ANĐEO
Bilješke o piscu:
Ranko Marinković, jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih
književnika, rođen je 1913. godine na otoku Visu. Filozofski fakultet
završio je u Zagrebu. Svoj književni rad počinje vrlo rano, u godinama
uoči drugoga svjetskog rata, objavljivanjem poezije u časopisima.
Kao dramatičar predstavlja se 1939. g. praizvedbom drame “Albatros”
na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U godinama iza
drugog svjetskog rata uvrštava se u red naših istaknutih književnih
stvaralaca pišući pripovijetke, novele, drame, romane, eseje i kritike.
Njegova su djela do danas doživjela brojna izdanja u zemlji i inozemstvu,
drame se i danas izvode na domaćim i svjetskim pozornicama,
a pripovijetke i romani doživjeli su mnoge kazališne, filmske, radio i
televizijske adaptacije i izvođenja.
Popis Marinkovićevih djela prema godinama prvih izdanja:
“Albatros”, drama, 1939.; “Proze”, pripovijetke, 1948.;
“Ni braća ni rođaci”, pripovijest, 1949.; “Oko božje”, pripovijest, 1949.;
“Pod balkonima”, pripovijetke, 1953.; “Ruke”, pripovijetke, 1953.;
“Geste i grimase”, kazališne kritike i eseji, 1951.; “Glorija”, drama, 1955.;
“Poniženje Sokrata”, pripovijetke, 1959.; “Karneval i druge pripovijetke”,
1964.; “Kiklop”, roman, 1966.; “Politeia ili inspektorove spletke”, vodvilj,
1977.; “Zajdenička kupka”, roman, 1980.; “Pustinja”, drama, 1982.;
“Nevesele oči klauna”, zbirka eseja, 1986.; “Never more”, roman, 1993.
Mjesto radnje:
Radnja djela je smještena u Zagreb, u kuću bolesnog majstora Alberta
Kneza, koji umire. S njim žive njegova druga žena Frida te njegov šegrt
Lojz.
Kratki sadržaj:
Majstor Albert je, prije nego što ga je shrvala bolest, isklesao velikog
anđela za svoj grob i želi ga dovršiti. Kako majstor sve više obolijeva,
u njegovoj se glavi rađaju sve mračnije misli. Boji se da Lojz ne dovrši
anđela, počinje o njemu razmišljati kao o čovjeku koji mu priželjkuje
smrt. Njegova nada sve više tone u more mračnih misli. Osjeća se
usamljenim, napuštenim, počinje sumljati da mu žena voli Lojza.
Jedne noći ustaje, skupivši zadnje snage i potvrđuje svoju sumnju.
Nakon toga dovršava skulpturu svoga anđela i umire.
Anđeo je simbol životnog stvaralaštva pojedinca koje on čuva,
i želi ga dovršiti da ono postane trajna vrijednost i simbol njegove muke.
